26/09/2021
👏
POSAVINO U SRCU TE NOSIM
Postoji prokletstvo koje kaže da svi oni koji su živjeli u Posavini nastavljaju da žive zauvijek s Posavinom u srcu. Čak i onda kada su kilometrima daleko od nje. Ona nastavlja da opstaje i raste u njima. Kad nema ničim drugim, ona se hrani njihovim sjećanjima. Ne toliko na ulice, pijace, i školske klupe, koliko uspomenama na sve one ljude koji su ostali tamo da žive. Ti ljudi, baš kao i ona, padaju pa ustaju. Bivali su, kao i ona, srušeni toliko p**a da se ni broja više ne zna. Bili su sami, pogrešno shvaćani i uplašeni. To su oni ljudi koji mijenjaju tvoj život, ne toliko njihovom željom da to čine, koliko činjenicom da takvi, posebni i svoji postoje.
To nisu ljudi koji žive kraj tebe, već od prvog dana, od samog početka žive u tvom srcu. Baš kao i Posavina. Ti ljudi nisu kao ostali ljudi, nit je Posavina kao svi ovi gradovi. Posavina je jedino mjesto koje može da plače s tobom. Ona je jedino mjesto koje te pušta da odeš iz nje, jer zna da ćeš je odlazeći voljeti još više.
Posavina te ponekad i otjera od sebe samo da bi te naučila da bolje cijeniš ono što ti je davala. Posavina je jedino mjesto koje je stotinama metara ispreplitanih dlanova i zaključanih prstiju svojih mještana, uspjela da sačuva svoje ognjište, da tisućama i tisućama džakova napunjenih znojem, sačuva svoju obalu.
Posavina je jedino mjesto koje je umjesto svojih mještana, uspjela da čuva njihovo dostojanstvo, dajući nove prilike onima koji su se pokajali. U nju su se vraćali čak i oni koji su se zaklinjali da tu nikad vratiti se neće, jer za nju nema nepoželjnih gostiju.
U svoj svojoj malenkosti, toliko je velika da te odškoluje za svijet. Nauči te da se ne bojiš daljina, prostranstava, beskraja i širokih cesta. Toliko je ponosna da te nauči da hodaš uzdignute glave čak i kad nemaš ničeg osim svojeg „JA“. Nauči te da budeš čovjek i da ustaneš dok se rukuješ sa ljudima.
Posavini i kad nedostaješ, ne zove te nazad. Samo vrišti u tebi, tjerajući te još dalje, ne dopuštajući ti da zaboraviš sve ono čemu te je učila. Zna da možeš još, da možeš dalje, da ćeš da ustaneš, da ćeš da opstaneš. I da ćeš s godinama biti samo bolji. Baš kao i ona. Postoji još jedno prokletstvo koje kaže da svi oni koji su ikad živjeli makar i na kratko u Posavini, iako se u njoj nisu rodili, nastavljaju da žive s Posavinom. Čak i onda kad se vrate odakle su došli ili odu nekud drugo. Jer ona nije grad, ona je način života. Pitajte ih, reći će vam i sami.
